Tuesday, March 10, 2009

Cafe Central

Evo nakon jednog relativno uznemirujuceg post-a o faksu, idem malo pisati o necem ljepsem. Ipak sam u Becu, jednom prekrasnom gradu...pa taman da i nista ne polozila, ima godina...
Uglavnom, jucer sam bila na kavi sa Buddy-em. Buddy je osoba iz Beca koju su mi dodjelili da bude moj „vodic“. Vjerojatno je to zamisljeno da odmah cim dodjemo imamo nekog tu iz Beca tko zna sto i kako i tko ce nas usmjeravati ili nam pomoci u Becu ako se ne mozemo snaci ili nesto.
Bili smo u nekom Cafe Central u centru grada gdje ne svira glazba s radia, nego pijanist. I to ne samo odredjenim danima nego svaki dan. Taj kafic ima i svoju povijest. Otvoren je krajem 19 stoljeca i bio je srediste Becke kulturne i intelektualne scene. Tu su svracali mnogi pisci i politicari (izmedju ostalih i Lenin). Poznata prica o tom kaficu je kada su Austrijskog politicara pitali o mogucnosti revolucije u Rusiji, on je odgovorio: "Who is going to make a revolution? Perhaps that Trotsky from the Café Central?"
Kafic je poznat i po tome sto je tamo zalazio pisac Peter Altenberg, koji je tamo toliko cesto bio da si je i adresu promijenio u adresu tog kafica. Cak postoji i njegov kip kako sjedi za stolom. Dakle, covjek je tamo i dan danas. Jucer mu je bio 150. rodjendan i napravili su cijelu predstavu tamo. Moj buddy to nije znao i slucajno se poklopilo da je to bilo bas kad smo bili tamo. Dosli su glumci iz Beckog kazalista i ispricali nam pricu o njegovom zivotu. Iskreno, nisam bas puno razumila, ali mi je buddy ispricao o cemu se radi. Uglavnom, ispricali su o njegovoj nesretnoj ljubavi, o tome kako nije imao novaca, pa je prodavao svoje knjige kako bi imao za jesti i piti. I rjesenje za sve njegove probleme je bio Cafe Central (tak treba :P). Evo par slika:






2 comments: